To je autohtona vrsta domaćeg porekla. Danas je ima najviše u oblasti Dragačeva i u opštini Arilje. Budimka se nekada sadila na mestima gde je drugo voće teško opstajalo, pa je danas najviše zastupljena u zapadnoj Srbiji.
Prema mišljenju mnogih voćara i stručnjaka za tu oblast, jabuka budimka je zbog svog genetskog sastava, koji odgovara proizvodnji bez primene agro i pomotehnike, kraljica među tom vrstom voća.
U Srbiji budimke ima uglavnom sporadično u seoskim domaćinstvima.
Domaćeg je porekla, plodovi su srednje krupni do krupni, slatko-kiseli, kolačastog izgleda, boja pokožice je zelena sa dopunskim crvenilom na spoljašnjoj strani. Otporna je na mraz i sazreva u drugoj polovini oktobra. Kao stara sorta budimka je vredan izvor genetskog materijala i značajan potencijal u daljem stvaranju novih sorti jabuke.