UPOTREBA STAJSKOG ĐUBRIVA

Đubrenje organskim đubrivima ima puno prednosti, pored toga što biljkama daju gotovo sva hraniva, organska đubriva popravljaju i neke osobine zemljišta. Unošenjem organskih djubriva unose se i korisni mikroorganizmi a istovremeno se aktivira njihov rad. Cilj upotrebe organskog djubriva je povećanje biološke aktivnosti zemljišta, a na taj način i njegove plodnosti. Unošenjem organske materije popravljaju se fizičke, biološke i hemljske osobine zemljišta.
Od svih organskih đubriva najviše se primenjuje stajnjak. Važno je stajnjak po parceli rasturiti što je moguće ravnomernije, jer u suprotnom može kasnije da dođe do nejednake bujnosti useva i poleganja gde je rasturena veća količina ovog đubriva. Stajnjak treba rasturati neposredno pred osnovnu obradu zemljišta i odmah ga treba zaorati. Ukoliko se stajnjak rastura mnogo ranije od zaoravanja nastaju veliki gubici azota. Na težim zemljištima, gde su uslovi za zaoravanje stajnjaka slabiji, treba zaoravati pliće, a na lakšim zemljištima dublje. Nedostatak plićeg zaoravanja stajnjaka je što ga oruđa za dopunsku obradu zemljišta iznose na površinu. Nekada se primenjuje i svež stajnjak, njegova prednost je što nema spremanja za zrenje na samom đubrištu, pa su mu gubici manji, ali njega ne treba rasturati vremenski blizu setve i sadnje, jer njegovo 'burno' razlaganje može škoditi mladim biljkama ili semenu pri kljijanju. Svež stajnjak ima brojne nedostatke, kao što su: otežano rasturanje i zaoravanje, sporo razlaganje i sporo delovanje... Količina stajnjaka zavisi od osobina zemljišta i klime, od kvaliteta stajnjaka i zahteva useva, a najčešće se đubri količinom od 20-40 t/ha a svakako da pre đubrenja stajnjakom treba odraditi agrohemijsku analizu zemljišta, a đubrenje obaviti na osnovu preporuke stručnog lica.  Stajnjak zbog postepenog oslobadjanja ima produženo dejstvo. Na težim zemljištima preporučljivo je da se unosi na 4-5 god. na ilovači 3-4 god, a na lakim zemljištima na 2-3 god.
Mnoga poljoprivredna gazdinstva nemaju proizvodnju stajnjaka, a imaju mnogo slame i kukuruzovine. Spaljivanje ovih ostataka nije preporučljivo jer se time uništavaju velike količine organske materije koja u većini naših zemljišta nedostaje. Spaljivanje isušuje zemljište, uništava korisne mikroorganizme, zagađuje okolinu dimom i pepelom, a predstavlja i veliku opasnost od požara. Slamu i kukuruzovinu treba isitniti i ravnomerno rasturiti po parceli  pre njihovog zaoravanja.

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osveži

Postanite naš član

Svaki registrovani član (voćar) može postaviti neki svoj članak o voćarstvu, a najstariji i najaktivniji članovi, ako žele, mogu raditi u moderaciji sajta.