SOLITARNE PČELE ZA OPRAŠIVANJE VOĆNJAKA

U prirodi obitava veći broj insekata vrlo korisnih u voćarstvu. Posebnu važnost među njima imaju solitarne (divlje) pčele koje doprinose oprašivanju voćaka i u uslovima nižih temperatura, pa voćari, naročito oni koji se bave ekološkim voćarstvom i proizvodnjom krušaka, trebalo bi da pridaju više pažnje izgradnji nastambi za njih.

Divlje-solitarne pcele ne žive u košnicama, ne roje se, nemaju maticu, niti radilice, sve rade same. Stoga ih zovemo, samotarke, solitarne ili pčele zidarice jer svoja gnezda pregrađuju i zatvaraju blatom. Zovu ih i "pčelama voćnjaka" zato što se pojavljuju rano u proleće kada se mogu videti na rascvetanim voćkama.

O solitarnim pčelama mnogo je proučavala, ali i pisala Marija Ševar, viša koordinatorka za ekološku poljoprivredu u Savjetodavnoj službi. Ona ističe da je čovek narušio biološku ravnotežu, uništio biološku raznolikost, onečistio sredinu i uticao na smanjenje broja ovih pčela u prirodi. Sve manji broj drvenih kuća, gde su solitarne pčele iz roda Osmia nalazile svoje stanište, te primena novih građevinskih materijala uz druge probleme, naročito sve veću upotrebu pesticida, ugrožavaju opstanak ovih vrsta.

Za bolje oprašivanje voćnjaka

"Prije svega, solitarna pčela leti pri nižim dnevnim temperaturama nego pčela medarica. Učinkovitost pri oprašivanju voćaka jedne ženke solitarne pčele može se usporediti sa učinkovitošću 120 letačica pčele medarice. Za oprašivanje jednog hektara komercijalnog nasada jabuke potrebno je 500 ženki solitarne pčele, ili pak tri košnice pčela medarica s ukupno 60.000 radilica. Osobita je njezina korist u oprašivanju kruške. Naime, cvijet kruške luci miris amin koji pčela medarica ne voli, stoga se pčele moraju podvrgnuti dresuri. Solitarne pčele ne preferiraju vrstu, bitno je da je voćka blizu, te su pogodnije za oprašivanje nasada kruške.

Ne smijemo smetnuti s uma da solitarna pčela leti uokrug 200 - 250 m od svog gnijezda-kućice. Stoga je za efikasno oprašivanje voćnjaka raspored kucica od velike važnosti. Kućice mogu biti od barske trstike, izbušenih drvenih blokova, siporeks-blokova i šupljikave cigle. U blizini voćnjaka dobro je postaviti natkrivena staništa od drveta, gdje treba postaviti barsku trstiku, zemlju, pijesak i vodu ili pak gotove kupljene kućice. Solitarne pčele nisu u kompeticiji sa pčelom medaricom ili pak bumbarima. Dapače, njihovim zajedničkim radom povećat će se broj zametnutih plodova u voćnjacima", kaže mr Marija Ševar.

Solitarne pčele na Ekološkom gospodarstvu Pelin

Velika iskustva u uzgoju solitarnih pčela imaju u osječkom Ekološkom gospodarstvu Pelin koje u svojim voćnjacima uzgaja jabuke, marelice, breskve, kruške, šljive, lešnike i prerađuje ih u razne proizvode, a od 2005. godine nose znak Hrvatski ekološki proizvod. Svojevremeno je ovo gospodarstvo u Osječko-baranjskoj županiji kandidiralo projekt Uzgoj solitarnih pcela za oprašivanje voćnjaka i prodaju.

"Vještine ili bolje rečeno znanja kojima raspolažemo u uzgoju solitarnih pčela stečena su u suradnji sa Hrvatskim zavodom za poljoprivredno savjetodavnu službu, njihovom pročelnicom za Ekološku poljoprivredu gospodom Marijom Ševar te sa znanstvenim institucijama koje su nas pratile u radu. Pratili smo rad i život solitarnih pčela od polijeganja jaja u šupljine u drvetu, barskoj trsci, zemljanim zidovima do prelaska pčela u kokon i proljetnog izlijetanja i oprašivanja. Pratili smo njihove životne cikluse, nametnike, bolesti i kako se boriti protiv njih na jedan ekološki prihvatljiv a učinkovit nacin", kaže Ivan Pelin, vlasnik Ekološkog gospodarstva.

Zašto su Solitarne pčele naša šansa, budućnost?

Ivan kaže ako u blizini voćnjaka, na udaljenosti od 3-5 kilometara nema pčela medarica, ili ako su u vrijeme cvatnje loše vremenske prilike, onda glavnu ulogu u oprašivanju voca imaju bumbari i solitarne pčele.

"Solitarne pčele nemaju maticu, ne roje se i žive same. Same polažu jaja i stvaraju potomke. U tijeku svog životnog ciklusa solitarne pčele mogu iznesti 20 - 30 jajašaca ovisno o slobodnom mjestu za polaganje jaja. Nakon što polože, sva jaja ugibaju. Interesantno je to polaganje jaja u duplje drveća, cigle ili trstike. Solitarne pčele prvo očiste - pripreme mjesto za polaganje jaja. Zatim nanesu zid od blata, unesu pelud i nektar, polegu jaja i zatvore zidom od blata. Ovisno o dubini rupe može se izleći od šest do osam mladih pčela.

Nakon što su pripremile sve za potomstvo, solitarne pčele nastavljaju potragu za novim mjestom za svoje potomke, te nakon završenog nešenja jajašca ugibaju. Veliku većinu svog životnog vijeka solitarne pčele koriste za sakupljanje materijala za pravljenje gnijezda za potomstvo i osiguravanje hrane za njihov normalan razvoj. Za razliku od drugih insekata koje u toku svog životnog ciklusa izlegnu stotine jajašca, solitarna pčela se sa svojih maksimalno 30 jajašca na godinu jako teško oporavlja od neželjenih posljedica koje im čovijek nanosi upotrebom zaštitnih sredstava u poljoprivredi kada i najviše pčela stradava".

Nastambe: trska, drvo, cešljugovina

Veliki pobornik uzgoja solitarnih pčela bio je pokojni prof. Ivan Bašić iz Nove Gradiške, pionir
 biodinamičke poljoprivrede u Slavoniji, svojevremeno predsjednik Udruge za ekološku poljoprivredu Živa zemlja. On je u rodnom Slavonskom Kobašu posadio veliki voćnjak sa starim sortama jabuka, krušaka i drugog voća i upravo uz stručnu pomoć i suradnju s Marijom Ševar izgradio veće nastambe za solitarne pčele. Za staništa najviše je koristio cjevčice trske i drvo u kojem je izbušio rupe.

Zaljubljenik u stare sorte voća, osobito krušaka, Petar Gogić iz Bukovice staništa za solitarne pčele priprema od osušenih stabljika biljke češljugovine koje skraćuje na dužinu od 12 - 15 centimetara i pročisti ih tako da promjeri rupa budu od 6 do 10 centimetara. Bašić je ispočetka bio vrlo zadovoljan radom i živošću solitarnih pčela u nastambama koje im je izgradio, ali je kasnije u svom tekstu za knjigu o starim sortama jabuka Važnost pcela u ekološkim voćnjacima upozorio i na neke probleme koje je uočio.

Zdravstveni problemi solitarnih pčela

"Posljednjih godina primjećeni su neki zdravstveni problemi. Jedan dio kokona iz trske se ne izleže i ostane u njoj. Ta cjevčica trske slijedeće godine ne bude prihvaćena kao stanište u koje će solitarne pčele odlagati jajašca, nego se moraju ukloniti iz prostora kolonije (uzgajališta). Zbog čega se dio kokona ne razvije u zdravog kukca nije nam poznato. Ovi problemi smanjenja solitarnih pčela mogli bi izazvati veće ekološke i ekonomske poteškoće ukoliko im ne pomognemo, a u prvome redu da im popravimo prirodne uvjete života u staništima. Ta mala i plemenita bića zaslužuju da čovjek i društvo prema njima bude daleko osjetljiviji nego što je danas.

Ako mi voćari volimo svoje voćke i želimo da imaju potpun svoj život, tada moramo biti pažljivi i prema insektima koji omogućavaju tu ljubavnu želju voćaka kao najljepšu prirodnu pojavnost. Pčele i ostali insekti omogućavaju da biljke kao živa bića međusobno komuniciraju. Moramo prihvatiti tu ljubav koju je priroda izgradila izmedu insekata i cvjieta biljaka. Moramo prihvatiti da oni pripadaju jedno drugome i čine jednu cjelinu koja je neraskidivo vezana i međusobno ovisna. Nestane li jedan dio ove cjeline druga je osuđena na propadanje".

Kada je riječ o značajnijim nametnicima solitarnih pčela, Ivana Tlak Gajger iz Zavoda za biologiju i patologiju riba i pčela Veterinarskog fakulteta u Zagrebu ističe da je najučestalija nametnička muha, a od bolesti vapnenasto leglo. Napadaju ih i grinje, nekoliko vrsta parazitoida, predatori poput kukcojednih ptica i mrava i štetnici uništavači gnijezda.

Solitarne pčele nabaviti prije prvih izlijetanja


U novogradiškom kraju više voćara nastanilo je solitarne pčele u svojim višegodišnjim nasadima. Među njima i Učenička zadruga Brdo jabuka Osnovne škole Vladimir Nazor iz Adžamovaca koja ima ekološki voćnjak sa starim sortama jabuka u Brdanima.

"Kućicu sa cjevčicama trske smjestili smo usred voćnjaka, tako da te divlje pčele koje lete 200 - 250 metara mogu oblijetati i oprašivati sve voćke. Ulaz u kućicu zaštitili smo mrežom od žice, kako bi spriječili kosove i druge ptice da uništavaju kokone u trskama. Primjetili smo su pčele osjetljive na pesticide i ugibaju kada voćari u blizini štite svoje voćke kemijskim sredstvima", kaže ravnateljica škole Marija Petričević, dodajuci da ponekad pčele malo i prihrane medom, osobito ako izlaze, a u blizini nemaju dovoljno rascvjetalih voćaka i drugog bilja. Ističe da svake godine treba na vrijeme dodavati nove cjevčice trske.

Korisnost uzgoja solitarnih pčela u voćarstvu i potrebu izgradnje staništa za njih ističe i biovrtlarka Silvija Kolar Fodor, predsjednica Udruge Biovrt - u skladu s prirodom, i Stjepan Kebet, priznati podravski pčelar iz Sigeca, uzgajivač tih pcela i bumbara. Kebet kaže da je za voćnjak sa dvadesetak stabala jabuka, krušaka i drugog voća dovoljan jedan snopić sa desetak cjevčica trske nastanjene solitarnim pčelama. Preporučuje zainteresiranima da ih nabave prije izlaska iz zimskog razdoblja, jer one izljeću već na nižim temperaturama.

 

Autor: Vjekoslav Hudolin

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osveži

Postanite naš član

Svaki registrovani član (voćar) može postaviti neki svoj članak o voćarstvu, a najstariji i najaktivniji članovi, ako žele, mogu raditi u moderaciji sajta.